![]() |
|---|
| Kuća | Uvod | Literatura | O autoru | Foto | Dnevnik | Linkovi | Knjiga gostiju |
|---|
|
U jesen života u moj svijet ušli su unučad i
kompjuter. Neću sad ni o
unucima o četiri zlatna broša na iznošenoj odjeći života. Poslije kaosa
i rata
koji je ostavio duboke tragove u meni kompjuter me je osvježio, vratio
mi želju
za životom. Ima tu mnogo magije, postao sam ovisan o njemu. Popratni
elementi
kao e-mail ili web stranice, internet i itd otvorili su mi vrata
svijeta,
stvorili mogućnost izbora koju sam bio izgubio u izbjegličkom druženju
sa
svakojakim ljudima. Očarale su me imponirajuća simetrija i geometrija. Kompjuter nikada ne zataji, on uvijek izvrši
zapovijest, ne buni se i
pregovara. On bez pogovora služi svojoj svrsi i namjeni. On je čovjeka
stvorio
malim Bogom, stavio mu svijet na dlan. Nema osobe koja tu ne može naći
nešto za
sebe. Možeš da surfaš samo po lijepim stranicama života. Tu su milioni
stranica
o kulturi, umjetnosti koji otvaraju vrata biblioteka, galerija, muzeja.
Napravio sam i web stranicu, promijenio ime, to je
kao prepravljanje
vlastitog života. Stavljam slike koje se meni dopadaju, one ružne
izbacujem.
Brzo se uvidi svaka, ma i najmanja greška i za čas je ispravim. (sa
životom to
ne ide tako lako). Pišem imaginarnom prijetelju o čemu želim, dopisujem
se. Čak
i kad mi niko ne piše, sam sebi pošaljem e-mail iz škole gdje radim i
kad dođem
kući „obradujem se“ kao Mister Bin božićnim poklonu. Ne volim to. Nekrofilija je zamijenila biofiliju i
od lepršave romantične
duše stvorilo proračunati automat. Plamenu ljepotu cvijeća i prirode
zamijenilo
je isijavanje ekrana, zvjezdano nebo postale su ikone, a čovjek robot
koji
nijemo sjedi i bulji u kvadratni prozor svijeta i posmatra živote
drugih a da sam ne živi. I tako, jedna mašina mi je zamijenila fizičko
prisustvo ljudi i postala mi
iskrenim prijateljem. Sve svoje slobodno vrijeme provodim s njom.
Do
kada? Dok se ljudi ne poprave! |
copiryght ©mezej 2011//
|
|---|