Kuća Uvod Literatura O autoru Foto Dnevnik Linkovi Knjiga gostiju

U posljednje vrijeme spopala me je webomanija. Sa kompjuterom čovjek nikada nije sam. U životu sam stajao pred mnogo raskrsnica, skretao na jednu ili drugu stranu. O ispravnostima tih odluka ne bih sad, o sudbini ne bih sad, o egzistencijalizmu ne bih sad. Sad bih govorio o nečem drugom. O svojoj novoj ljubavi.

U jesen života u moj svijet ušli su unučad i kompjuter. Neću sad ni o unucima o četiri zlatna broša na iznošenoj odjeći života. Poslije kaosa i rata koji je ostavio duboke tragove u meni kompjuter me je osvježio, vratio mi želju za životom. Ima tu mnogo magije, postao sam ovisan o njemu. Popratni elementi kao e-mail ili web stranice, internet i itd otvorili su mi vrata svijeta, stvorili mogućnost izbora koju sam bio izgubio u izbjegličkom druženju sa svakojakim ljudima. Očarale su me imponirajuća simetrija i geometrija.

Kompjuter nikada ne zataji, on uvijek izvrši zapovijest, ne buni se i pregovara. On bez pogovora služi svojoj svrsi i namjeni. On je čovjeka stvorio malim Bogom, stavio mu svijet na dlan. Nema osobe koja tu ne može naći nešto za sebe. Možeš da surfaš samo po lijepim stranicama života. Tu su milioni stranica o kulturi, umjetnosti koji otvaraju vrata biblioteka, galerija, muzeja.

Napravio sam i web stranicu, promijenio ime, to je kao prepravljanje vlastitog života. Stavljam slike koje se meni dopadaju, one ružne izbacujem. Brzo se uvidi svaka, ma i najmanja greška i za čas je ispravim. (sa životom to ne ide tako lako). Pišem imaginarnom prijetelju o čemu želim, dopisujem se. Čak i kad mi niko ne piše, sam sebi pošaljem e-mail iz škole gdje radim i kad dođem kući „obradujem se“ kao Mister Bin božićnim poklonu.

Ne volim to. Nekrofilija je zamijenila biofiliju i od lepršave romantične duše stvorilo proračunati automat. Plamenu ljepotu cvijeća i prirode zamijenilo je isijavanje ekrana, zvjezdano nebo postale su ikone, a čovjek robot koji nijemo sjedi i bulji u kvadratni prozor svijeta i posmatra živote drugih a da sam ne živi.

I tako, jedna mašina mi je zamijenila fizičko prisustvo ljudi i postala mi iskrenim prijateljem. Sve svoje slobodno vrijeme provodim s njom.  Do kada? Dok se ljudi ne poprave!

 

copiryght ©mezej 2011// | Designed by myself