|
Dnevnik 2010 Mart  Napokon olakšanje.
Doktor je konstatovao da su obe upale pluća ugašene. Naravno još nije sve
gotovo jer sad želi da provjerim funkcije pluća (kapacitet i ostale stvari). U
svakom slučaju latentni strah od raka pluća je nestao i osjetio sam veliko
olakšanje. A i proljeće, kao da se
napokon prenulo ali još spava, jutra su mrazna i hladna, dani tmurni i sivi,
nebo je prljavo kao cerada kamiona. Snijeg polako kopni, na rubovima ceste leže
prljave plahte smrznuta snijega. U meni
se bude životni sokovi. Otegla se ova zima kao nikada do sada. Mart kupi škart, kaže se kod nas. Malo je nedostajalo pa da i mene odnese ove godine. Zato jurim raširenih ruku, da obujmim proljeće i predam mu se. Voli mene priroda, čuva i brine se. Lakše je disati na suncu.
Yu grupa Sad na kraju, vraćam se
početku. Moja najveća ljubav je rock muzika, možda čak veća i od ljubavi prema
književnosti. Napokon sam zaokružio taj
ciklus i posvetio se uživanju i konzumiranju. Mjereno modernim mjerilima imam
preko četiri stotine gigabita muzike. Kompletne diskografije hronološki su
poredane od AC/DC do ZZ Top-a. Sakupio sam i nešto naše muzike, uglavnom je to
nostalgična veza sa vremenom jedne mladosti i perioda života obojenom njome.
Evo jutros sam preslušavao prvi album Yu
- grupe iz 73-će. Osjetio sam energiju, neponovljivost, snagu i emotivnost
njihove muzike. Jedna misao vukla je drugu i obreo sam se u Mejdanu (Banjaluka)
na njihovom koncertu kasnih sedamdesetih. Mlad, sretan, uživao sam tada. Bio
sam na mnogim koncertima (Pink Floyd, Wishbone Ash, Joe Satriani...) ali evo
ovog jutra u mom usijanom mozgu vrije Yu-grupa. -Zašto? – pitam se. Oni su bili početak
nečeg lijepog u mom životu. Otvorili mi raskošna vrata muzike. Vremenom sam širio
dijapazon, tražio nove stilove muzike, dotakao plafon i sad se ponovo vraćam
početku, izvoru. Izvoru mladosti koji je davno presušio. Februar
Završio sam novu pripovijetku „Sjena“. Pisao sam je dok
sam bio bolestan, pod penicilinima i antibioticima. Selma i Zlatko Lukić su je
pročitali i pohvalili. Zlatko je napisao : „Priča ti je super. Vrlo poetična, dovoljno duboka
i humana. Započeo si turobno, ali kad se Maja pojavila na vratima i rekla da je
njegova žena – sve je svanulo, dalo je priči optimizam (koji jeste varljiv u
životu), ali ipak rodila se nada. I ova priča spada u red onih Kafkijanskih…Stvarno
mi se sviđa ova priča!“ I Selmi se neobično dopala… „Još sinoć sam pročitala Sjenu i tako mi je nekako sjela da ti ne mogu opisati. Sadrži sve elemente onoga što volim u književnosti. Interesantna je, duboka, filozofska, ljubavna, predivno napisana, napeta, tužna, aktuelna i još mnogo, mnogo toga. Čovjek koji nikad nije iskreno volio ne može napisati onako nešto snažno. Sjena zato dobija od mene najveću ocjenu sa strelicom gore. Hvala ti : )  Oglasili su se novi Žubori, dvanaesti po redu. Moja malenkost je zastupljena pripovijetkom „Zimsko
jutro djetinjstva“ iz još neobjavljene knjige „Svijet kao predstava“.  Januar Intervju KNS Otvori link Održana promocija
publikacije "Ko je ko u bh. dijaspori- Pisci" Otvori linkhttp://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=653&Itemid=1  Jutro je,
vani je minus. Otegao se ovaj januar. Prljavi snijeg okovao je Dansku, paralizovao
saobraćaj, kao i uvijek uhvatio ih nespremne. Sjedim uz kompjuter, ispijam prvu
kafu, polako pušim i razvlačim dimove. Jutarnje vijesti su ružne, suosjećam sa
stanovnicima Haitija. Sjene jutra
ulaze kroz prozor. Uvlače se i šetaju, hvataju za mrtve predmete, knjige,
namještaj, mene obilaze. Ruke sve više
nasrću na tastaturu i mapu „Sjenke“ koju sam prije par dana započeo pisati. Osjećam da
sam opet onaj stari. Bolest je nestala i evo me vraćam se u punoj snazi i
ljepoti. Nestalo je strahova od potencijalnoga karcinoma pluća. Vraćam se
pisanju. Već osjećam kako navire inspiracija. Misli su svježe i spremne za rad. Nestalo je onih crni misli o smrti, o
mukama umiranja u borbi za dah, o krematorijumu. Udruženje za kulturu
Novo Sarajevo objavilo je „Balkansko pero“, zbirku učesnika manifestacije „Treći
novosarajevski književni susreti -2009 gdje je zastupljena i moja malenkost. Krajem
mjeseca januara dolaze i Novi žubori gdje sam takođe zastupljen sa pripovijetkom
„Zimsko jutro mog djetinjstva“. Krajem marta KNS će objaviti roman „Bajka za
Unu“ a postoji mogućnost da „Bosanska riječ“ objavi „Svijet kao predstava“ koji
čami i čeka neka bolja vremena. U aprilu
planiram ići na Sajam knjige u Sarajevu gdje bi trebao promovirati novu knjigu.
Mnogo je planova a sve ovise o krhkom zdravlju koje se polako popravlja. Ne volim
to što se vraćam na posao, ne zbog toga da sam lijen nego zbog vremena koje mi
posao oduzima. Radno vrijeme je od 7-17 po danu a noću odlazim i zaključavam
školu od 22-23h. Valjda ću fizički
izdržati napor. Čitamo se! KNS  Balkansko pero 2009 Veoma sam ponosan što ste uvrstili moju „Muhu“. Ovom novelom pokušao sam opisati tri pojma: besmrtnu ljubav, apsurd i smrt. Čovjeka mojih godina to najviše interesuje ali i inspiriše. Moja ljubav je isparila, otišla sa prolaznim vremenom, apsurd me nije još napustio a smrt strpljivo čeka.
Arhiva Dnevnika |
