Nažalost, bio sam zdravstveno spriječen da lično prisustvujem ovoj dragoj manifestaciji.

PRIČE

(zbirka)

27 autora dijaspore

U tri poglavlja uvrštene su pedeset i jedna priča dvadeset sedam bosanskohercegovačkih autora iz dijaspore. U prvom poglavlju « Dòbri i hurije » devetnaest autora pričaju dvadeset četiri priče iz predratne Bosne. U drugom poglavlju « Kama juče, kama sutra » osam autora priča priče iz rata. U trećem poglavlju pod nazivom « Pasoška kontrola » šesnaest autora niže događaje koji se odvijaju u bijelom svijetu. Biraju oni različite puteve, strmoglavljuju se u ambijent, opšte kako najbolje znaju i umiju, sukobljavaju se s ljudima, običajima, navikama, bore se hrabro (kukavica tu nema), ukrštaju fiktivne mačeve s onima drugačijim od sebe, ali i s onima koji im liče « kao da si jabuku rasjek’o », uvaljuju se u bezizgledne i bezizlazne situacije, u koje ih goni nepromišljenost i čuvena bosanska tvrdoglavost. Sve to oni zavijaju u oblandu idile, romantike, puke realnosti, pamučaste smogovite imaginarnosti. Iz njih niču plodovi preživljenog, mučaljivog. Bremeniti su oni brigama, patnjama, dilemama, teškim pitanjima, jednom riječju stradanjima. No, svima im je zajedničko jedno : Bosna. Ta gruda iz koje su istrgnuti silom, mržnjom. Bosnu koju nose u srcu ili bar pokraj njega. Nižu se ko na filmskoj vrpci događaji na raznim stranama svijeta, reklo bi se svaki za se, a nije. To su pedeset i jedna epizoda jedne serije, u isto vrijeme idilične, romantične, sa zapletima i kulminacijama katkada intrigantnim, trilerskim, balzakovskim, a često s raspletima, toplim nježnim, ali i bolnim, tužnim. I pri svemu tome tu odzvanja i puni uši, a i dušu, brate, lijepi, osoben, topao jezik : bosanski.

Evo autora koji su zastupljeni u knjizi :

1. Zlatko Lukić                  2. Ibro Suhopoljac        3. Stjepan Zelenika

4. Faiz Softić                     5. Suvad Ćehić              6. Danilo Marić

7. Šimo Ešić                      8. Safeta Osmičić          9. Antonije Nino Žalica

10. Ivica Vanja Rorić      11. Asima Smajić          12. Denis Dželić

13. Osman Arnautović    14. Arif Ključanin          15. Bedrudin Gušić

16. Emsura Hamzić         17. Goran Sarić            18. Fahrudin Dino Avdibegović

19. Ševko Kadrić             20. Enes Topalović       21. Ejub Pašalić

22. Rifet Bahtijaragić      23. Veljko Bosnić         24. Bajram Redžepagić

25. Božidar Stanišić        26. Idriz Saltagić          27. Adnan Mahmutović

12.- Priče Denisa Dželića su poezija čista kao suza. U njima se u ritmu metronoma, ko u kakvom aleksandrincu odvija ljubav, nježna, krhka. Poetska duša Denisova ne može drugačije. Ona vidi tako i ništa je ne može zaustaviti na tom dobro utabanom i trasiranom putu literature. I tu idilu najednom naruši okrutni, nemilosrdni udarac sudbine tačnije života. Bisera uzima život onako olahko, naivno, s povjerenjem. Povrijeđena, ranjena u zličicu, korača kroz njega, buni se i odbacuje izljeve ljudske, tačnije neljudske neosjetljivosti, pakosti. Vjeruje ljudima. A svaki udarac nepravde dočekuje stoički, postojano. U sebi krije svoju krhkost i osjetljivost. Ljubav sa Selimom joj pribavlja, naravno, privremenu bonacu, a onda ponovo nemilosrdni udar.

Poradja na kraju Bisera breme života. Svakome njegova nafaka. Makar i huda.

3. AMIR ŠULIĆ (BiH) – mladi autori.

Edvin Begović je moje četvrto unuče. Rođen je 31 jula. 

O osjećajima ne trebam pisati.

Malo sam zapustio dnevnik. Ljetnji odmor proveo sam u stanu, tri nedjelje radio šta sam htjeo, čitao, pisao, slušao muziku i pripremio tri nove knjige. Prva što bi se trebala objaviti je zbirka pripovjedaka „Kafka bosanski“, zatim zbirka ljubavnih novela i priča pod nazivom „Priče iz Kopenhagena“ te jedan postmoderni, esejistički roman „Pod kletvom“.  Inače, još iživljavam posljednju knjigu. Prodajem je polako i izabranima. Raduje me da je otkupljena za Danske biblioteke i da se može čitati.

Eho protekle knjige „Bajka za Unu“:

Procitala sam "Bajke za Unu", svidaju mi se, vec sam spominjala upravi o knjizi, i rado cu je pokazatri drugim kao i informisati ih o tvojoj stranici www.mezej.com. Vec smo te predstavili kao Mezeja :). Ova tematika je odlicna za mnoge nase clanove sa malom djecom i porukama o zivotu koju saljes svojoj Uni. :) :) AMRA AVDIBEGOVIĆ

Najnovija knjiga Denisa Dželića “Bajka za Unu”, nije kao što bi se po naslovu moglo pretpostaviti, namjenjena djeci. Ona je napisana i namjenjena Dželićevoj unuci Uni, ali autor već u uvodu knjige piše da je unuka pročita kada napuni devetnaest godina.

“Bajka za Unu” obiluje kratkim pričama u kojim su glavni akteri autor i njegova porodica. Ova knjiga, kao i svako drugo Dželićovo ostvarenje, obiluje melanholijom i depresijom. Autor ne skriva svoju tugu i razočarenje u ljude i historijski tok. On bi najradije živio zajedno sa svojom porodicom u nekom pravremene, daleko od iskušenja, previranja i zamki koje današnjica donosi sa sobom.

Ipak u svom tom mračnom i melanholičnom obilju riječi, čitalac će vrlo lako pronaći iskrene izjave ljubavi, kako prema svojim potomcima i suprugi, tako i prema životu i prirodi.

Stil je svakidašnji, tempo je spor, i svaka rečenica u knjizi se može čitati onako na tenane, iako je tematika gotovo svih priča (koje zajedno čine jednu romanesnu cjelinu) gruba, gotovo svirepa. Autor obrađuje ratna dešavanja zbog kojih je bio primoran napustiti svoj dom, rodnu Banjaluku i domovinu Bosnu. Kada bi njegova unuka pročitala ovu knjigu kao dijete, nema sumnje da bi ona bila prestrašena i definitivno bi se u njen mladi netaknut duh urezale slike koje bi joj vrlo lako mogle dati dugogodišnje traumatske posljedice. Zato je dobro što Dželić ovu knjigu, koja donekle zvuči poput njegovog testamenta sjećanja, nudi svojoj unuci tek kada bude punoljetna.

Ova knjiga je puna emocija, tuge, melanholije i razočarenja, ali i radosti, ljubavi i predanosti svojim najmilijim, i već sam taj doživljaj koji ostavlja Dželićev dugi filigran osjećanja zavrijeđuje širu čitalačku publiku. DINO AVDIBEGOVIĆ

Dragi Denise,

Procitala sam Bajku za Unu (jos u Sarajevu).  Opet sam sada u Njemackoj.

Nakon procitane knjige shvatila sam zasto si mi rekao da imamo toliko zajednickog u nasem pisanju.  Rekao si mi da si mislio da samo tebe BOLI a kad si procitao moje pjesme da si shvatio da je i taj BOL koji sam ja zapisala prevelik.

Knjiga ti je divna, ali zeljela bih da ti kazem da bi bilo steta za tvoje buduce knjige da to bude KRAJ.  Lijepo je imati testament, ali je lijepo i zivjeti. Priznanje za literarnu kreaciju 2010. mislim da treba da i Tebi i meni da snagu za dalje. 

Strana 45 (Tvoja knjiga) prica Kristalna priroda [,,,] zastao sam i pogledao u svoju sjenku.  Jedino je ona bila crna." 

Strana 54[...] kad mu otmu grad.... [...] mogucnost izbora.... 

papiri hodaju zidovima kao da su zivi (Oaza str. 55).  - ostavilo je snazan utisak na moju dusu.  Dugo sam razmisljala o tvom izrazu, o ovim mislima...  u bolu.... ljepota izraza.... pa zar je i to moguce?

Zivi mi dugo i pocni da se radujes.  Prenesi radost i na mene i daj nam snagu za sutra.

Tvoja prijateljica,

HEDINA SIJERCIC

Vjerujem da si sretnio doputovao, i da jos uvijek, kako se to kaze, sredjujes utiske. Drago mi je da smo se susreli i bar malo druzili, te da si objavio novu knjigu - "Bajku o Uni", koja je na najbolji nacin potvrdila tvoju poetsku prozu. Nadam se da ce kod Sime izaci i tvoj "Svijet kao predstava". ISMET BEKRIĆ

Ljeto nije imalo namjeru da se pojavi u Danskoj ove godine. Kiše i hladni razorni vjetrovi smjenjivali su se iz dana u dan. I onda je zamirisalo sunce i obasjalo mokru zemlju. Ljeto se probudilo baš onog dana kad je moj unuk Adis došao iz Švedske da provede dvije nedjelje školskog raspusta.

Posmatram ga i uživam. Lijep dječak, već je momčić. Na njemu plava jakna sa usnama i jezikom Roling Stonesa,  zelene farmerice, patike. Kratko ošišana kosa sa mnogo gela  sjaji se i strši. Lice čisto i meko.

Na momente kad pogleda ispod naočala podsjeti me na didu Adida. Uči, saznaje tajne života. Postavlja pitanja o svemu u okruženju.
Ovih dana preživljavam teške krize i njegova pojava mi je pomogla da ih bezbolnije prebrodim. Formula je u njegovom zvonkom osmjehu koji je toliko snažan da otjera sve depresije koje me obuzimaju.
 
-Dido, ja ne volim što ti pušiš cigare! – rekao mi je.
-Zašto?
-Hoću da živiš, neću da umreš!

Lijepo je odgojen, poslušan. Najviše volim kad se smije mojim šalama. Čini to iz srca, iskreno i bez pretvaranja. Ponaša se kao mali čovjek. Od ranije poznata njegova tvrdoglavost sada ne dolazi toliko do izražaja. Posluša savjete i ne protivuriječi. Zbunjen je švedskim i bosanskim jezikom i stalno zapitkuje. Simpatična su njegova pitanja: -Šta je to simpatija? Duša?

-Simpatija je djevojčica iz tvog razreda koja ti se sviđa a ti se stidiš reći joj to. Duša je ono što si mi maloprije rekao za cigarete.
Čas je dijete zadovoljno lego kockicama ili igricom na kompjuteru, čas čovjek koji postavi ozbiljno pitanje o životu i zbuni svojom inteligencijom. Odnosim se prema njemu sa poštivanjem, govorim kao sa odraslim. Učim ga živjeti život, učim ga ono što sam nisam naučio.
Oba volimo jesti kolače a majka Sena se ne odmiče od štednjaka.  ...Palačinke,  krofne, čupavci...
Nešto razmišljam, imaju pravu oni koji kažu kako je sreća u malim stvarima. Eto tako, jedan osmjeh unuka Adisa otjerao je sve moje brige i unio mnogo svjetlosti i sjaja u sumrak mog života.

Bez daha

Sipljive sreće,

bez daha sam,

pluća ugljena,

srce od kremena,

kako mi je

samo ja znam.

Teško dišem,

zadihano pišem.

Slovo mi je uzelo glas

olovka nudi duhovni spas.

U zemljicu neću leći,

dok god imam šta reći.

Posljednji bosanski romantik.

Maj

Izbor najuspješnijih radova apliciranih na Javni poziv od 11.03.2010.godine izvršila je komisije koja je radila u sastavu:

1. Danja Đokić - predsjednik
2. Mersida Sadiković-Osmanbašić - član
3. Đabir Sedić - član
4. Asim Bajramović (USA) – član
5. Ibrahim Osmanbašić - član

April

Bajka za Unu

Upravo sam se vratio iz Sarajeva. Moje putovanje završeno je relativno uspješno. Zapažena promocija, dobra prodaja a što je najvažnije lijepe kritike od ljudi do čijeg mišljenja mi je stalo.  Sve u svemu zadovoljan sam učinkom.  

Pa ipak smatram za najvažnije to da sam uspostavio prijateljstvo sa srodnim dušama. Tako sam upoznao Mersidu i Ibrahima Osmanbašića prijatelje vrijedne spomena. Do sada smo surađivali ali nakon susreta u Sarajevu postali prijatelji. Teško je danas steći prijatelja, mnogo je tu prepreka ali zahvaljujući njima ponovo sam počeo vjerovati u ljude i njihovu dobrotu. Mersida je uložila mnogo truda da bi moja knjiga bila objavljena. Ibrahim je profesionalno i korektno odradio svoj dio posla. U današnja vremena kad se mijenjaju paradigme morala zaista djeluje nevjerovatno i nadrealno da takve osobe postoje, posebno tamo u domovini Bosni gdje se mnogo toga promijenilo. Hvala im što su pokazali da i tamo ima dobrih ljudi koji drže do dostojanstva.

Osman Arnautović je div, gigant. Ono što sam rekao za Mersidu i Ibrahima vrijedi i za cijenjenoga Osmana, s tim da je on popravio sliku naših ljudi iz izbjeglištva. Velik kao čovjek, velik kao književnik, velik kao prijatelj. Ponosim se što smo se upoznali i uspostavili prijateljstvo.

Tu je i čitač Ermin  Lagumdžija, mnogo je za mene učinio prilikom promocije gdje je svojim lijepim glasom čitao tekstove iz knjige. Upoznao sam mnoštvo mladih entuzijasta iz Udruženja za kulturu Novo Sarajevo - KNS koje sam susretao na svakom koraku. Ovo je vrijeme pozitivnih vibracija stoga ne bi spominjao neke negativnosti nego se fokusirao na lijepe događaje.

Na kraju, zahvaljujem se Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice na dobroj organizaciji i ljubaznosti osoblja.

Bajka za Unu



Promocija





Osman Arnautović



Zlatko





Zlatko Lukić



Ministar  Safet Halilović



Hedina Tahirović - Sijerčić



Najdraža publika



Mehmed Meša Đedović



Enisa Osmančević - Čurić









Hedina, Ševko, Safeta





Mersida



Ibrahim




Mart

-Zašto? – pitam se.

Oni su bili početak nečeg lijepog u mom životu. Otvorili mi raskošna vrata muzike.

Vremenom sam širio dijapazon, tražio nove stilove muzike, dotakao plafon i sad se ponovo vraćam početku, izvoru. Izvoru mladosti koji je davno presušio.

Oglasili su se novi Žubori, dvanaesti po redu. 

Moja malenkost je zastupljena pripovijetkom „Zimsko jutro djetinjstva“ iz još neobjavljene knjige „Svijet kao predstava“.   

Januar 

Intervju  KNS

Otvori link

http://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=656&Itemid=1

Održana promocija publikacije

"Ko je ko u bh. dijaspori- Pisci"

Otvori link

http://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=653&Itemid=1

KNS