Nekrolog jednoj  čaršiji


Uzeli su nam grad,
ali još više sebi.
Jer oni ne znaju da čitaju
poruke s otpalog lisca,
oni ne mogu da vide
visove snova u vodi,
oni ne znaju da ulice
imaju i staze kroz srca.
I nisu nam grad uzeli,
tek nemuštu prazninu.
Grad je otišao s ljudima,
sa onima koji ga vole,
sad živi u svakom od nas,
beskrajan u našoj tjeskobi.
Sada još više volimo
i ono čega nema
dok vjetar raznosi lišce
po alejama dusa
i rijeke teku uvis
niz naše pružene ruke.
Ismet Bekrić (25.09.1996)
They robbed us of our city,
but they robbed themselves even more.
They do not know hot to read
messages from the fallen leaves
they are unable to see
the heights of the dreams in the water,
and they do not know that the streets
made their paths trough our hearts.
And they did not take our city,
they just took the hollow emptyness.
The city went with its people,
with thou who love it,
and now it lives in each of us,
endless, in our anxiety.
As the wind blows the leaves
though the alleys of our souls,
and rivers flow upstream,
down our outstretched arms,
we love even more,
what we do not have.

Ismet Bekric (25.09.1996)
 

 

Ono što je veliko u čovjeku, to je

da je on most a ne cilj: Što se u

čovjeku može ljubiti, to je da je

prijelaz i silazak.

ZARATUSTRA

Nekrolog jednoj čaršiji.
Često se mislima vraćam u Banjaluku. Kad umoran dođem s posla, skinem danski džemper, okupam, obučem bosansku odjeću, zatvorim prozore, spremim kahvu i pustim Emira Bašića. Misli se otrgnu kontroli i pojure. Uputim se pustim ulicama, sokacima, alejama. Avetinjski prazne fasade građevina nijemo me gledaju. Koraci su spori kao u snu kad bježimo dok nas ganjaju a noge trome, ne mogu brže. Sjednem na klupu u parku. Fontana baca vlažnu maglu i osvježava. Zaronim u tunel aleje. Sagnem se pod krošnjom drvetom, podignem otpali kesten, trljam ga među prstima dok se ne zasjaji, potom ga krišom stavim u džep. Noge gaze vodom, Vrbas pjenuša, uhvatim otpali list nošen talasima vode. Nastavim dalje u potrazi za poznatim licima. Nema ih. Grad je pun muha.
Zavjetovao sam se da moja noga nikada više tamo neće kročiti. Nisam ispunio obećanje, prije par godina posjetio sam Banjaluku. Bila je prljava i ružna. Mnogo je ljepša u snovima.

Laku noć Banjaluko

 

Laku noć Banjaluko, ma gdje da si,
ljepša si u mojim snovima,
bio ja trijezan ili pod gasom.
volim te u sebi, a ne sebe u tebi.

Zlatko Lukić

 

V rbas nije samo rijeka,

Vrbas nije samo voda,

Vrbas je san što nas čeka,

Na obali svih sloboda .


S novi, snovi, žive snovi,

Kad su cvali kestenovi,

Sklapam oči, cvat se prosu,

U ruke ti i kosu.



V raćaju me dragi snovi,

Kad su cvali kestenovi,

I dok pada pljudak cvjetni,

Mi smo, na tren opet sretni.

 

Ismet Bekrić

VEZENI MOST

Kad jednom dođeš u grad od lišća

da budeš nas najdraži gost,

vidjećeš kako obale travne

na ruci drže most.

 

Most vezen žicom svilenom, tankom,

u sedam boja tkan;

ogledalo mu zelena rijeka,

a ukras sunčan dan.

 

Vjetar ga njiše k'o voda čamce

svezane u plićaku;

rojevi svitaca nad njim se pale

pa blista i u mraku.

 

A pod njim čudni orkestar ljeta

s dva cvrčka u duetu,

oglašava se svake noći,

ljepši od svih na svijetu...

 

Kada nam dođeš u grad od lišća

da budeš najdraži gost,

preci ćeš i ti korakom lakim

vezeni, vitki most.

 

Nasiha Kapidžić-Hadžić 

 

CVIJEĆE


Koliko cvjetova nježnih

U šumi svakog ljeta;

Ne znamo imena cvijeću,

A ono za nas cvijeta.

 

Crveno, zlatno, plavo,

Miriše usred trava;

Kad mjesec ukrasi nebo

Latice sklopi, spava.

 

Ujutro, oprano rosom,

Otvara trepavice

I cijelog dana gleda

Šta rade bube, ptice.

 

I nasmijano čeka,

Sve dok mu ne dođe san,

Da prođe dječak - putnik

Sa toplim: dobar dan.

 

Samo je ponekad tužno,

Sred najljepšeg ljeta,

Jer ne znamo mu ime,

A ono za nas cvjeta.

 

Nasiha Kapidžić-Hadžić 

 
                
BISER BANJALUKA 


 
        
ZELEN VRBAS BANJALUKOM TEČE 
VRBANJA GA KOD STUDENCA SJEČE 
NIZ BRZAKE VJETRIĆ VODU TJERA 
KAO NISKU OD SVIJETLIH BISERA 
 
ŠEHITLUCI I SPOMENIK NA BRIJEGU 
SA JUNAKOM I ZASTAVOM NA STIJEGU 
PO STAMENOJ KULI OD MRAMORA BIJELA 
UKLESANA IZ RATA JUNAČKA SU DJELA 
 
ŠEHER SE U ZLATNOM SUNCU KUPA 
SLAVUJI I ŠEVE TU CVRKUĆU SKUPA 
KASTEL KULA TVRĐAVA JE STARA 
KAMEN NIJEMO IZ NJE PROGOVARA 
 
BANJALUKO..LJEPOTICE U BOSNI 
KRAJIŠNICI TVOJI SU NA TEBE PONOSNI 
U SRCU TE NOSE IZ DUŠE TE VOLE 
BANJALUKO GRADE..NAŠ GORDI SOKOLE! 
 
M.BENEŠ 
 
        

 

 

 

(na vrh)